Magnus Hiršfeld i Institut za seksologiju – život i progon transrodnih osoba u Vajmarskoj Republici i Nacističkoj Nemačkoj

Autorstvo: Sonja Sajzor

Napomena: Ovaj tekst pripoveda priču o životima transrodnih osoba pre više od 100 godina, koristi jezik koji je za to vreme bio karakterističan i jezik korišćen u literaturi koja to vreme beleži. Jezik se vremenom neosporivo menja, te reči koje su nekada korišćene u medicinske svrhe ili su pak bile deo svakodnevnog jezika, danas mogu biti smatrane pežorativom, uvredom ili patologizujućim (,,transvestit’’, ,,transseksualac’’, ,,MTF’’ i slično). Neke transrodne osobe ove izraze mogu smatrati uvredljivim, nekima ne smetaju, a neke žele da ih prisvoje i time preuzmu moć nad njima. Ja, kao trans žena, zadržavam svoje pravo na izbor da u ovom tekstu koristim izraze koji su prisutni u literaturi koju sam čitala, kako bih što manje odstupala od istorijske tačnosti i biram da se fokusiram na samu priču, a ne preterano intelektualizovanje samog jezika koje su transrodne osobe i doktori koji su radili sa nama, koristili u zadnjih 100 godina.

Magnus Hiršfeld (Magnus Hirschfeld) je bio lekar i seksolog, koji je rođen 14. maja 1868. godine u Nemačkoj. Jedne večeri, u Hiršfeldovu ordinaciju je došao mladi vojnik koji mu se ispovedio da je homoseksualac. Ovo priznanje je u to vreme sa sobom nosilo veliki rizik za vreme Vajmarske Republike, zbog ozloglašenog Člana 175 koji je u nemačkom kriminalnom zakoniku prepoznavao homoseksualnost kao ilegalnu, zbog koje su muškarci okrivljeni za istu mogli biti osuđeni na zatvorsku kaznu. Mladić se Hiršfeldu obratio zato što se bližio dan njegovog venčanja sa ženom, sa čime homoseksualni mladić nije mogao da se suoči. Ubrzo nakon, mladić je počinio samoubistvo.1

Nakon njegovog samoubistva, Hiršfeld, koji je takođe bio homoseksualac, kao i Jevrej, je bio u velikom šoku zbog bespotrebne smrti svog pacijenta, koji mu je ostavio svoje lične dnevnike2 u nadi da bi mu možda mogli pomoći u budućem radu. U svojim dnevnicima, mladi vojnik svoj život, svoju homoseksualnost i samo svoje postojanje kao gej muškarca, naziva prokletstvom, koje ga čini stvorenim samo da umre zbog svoje nesposobnosti da živi u skladu sa heteroseksualnim normama na kojima brak i zakon insistiraju, u kojima ne postoji prostor za postojanje ljudi poput njega. Hiršfeld o njegovom tužnom životu piše u „Seksualnoj istoriji svetskog rata“ („The sexual History of World War“) opisujući život homoseksualaca u Vajmarskoj Republici i promenama za koje su se borili. Revoltiran tugom i besom zbog bespotrebne smrti svog pacijenta, Hiršfeld napušta svoju medicinsku praksu i otpočinje borbu za pravdu koja menja kurs moderne kvir istorije.

Hiršfeld je nastojao da se specijalizuje za seksualno zdravlje. Veliki broj njegovih mentora i kolega je verovalo da je homoseksualnost bolest. Međutim, Hiršfeld je smatrao da su homoseksualnost i rodna varijantnost potpuno normalne pojave, koje ne treba da budu patologizovane. Takođe je prvi definisao reč „transvestit“, koja se koristila za osobe koje su se identifikovale i izražavale drugačije od roda koji im je namenjen na rođenju. Pojam je uključivao i osobe koje su se osećale komfornije da se rodno izražavaju noseći odeću koja nije bila karakteristična za rod koji im je namenjen na rođenju, ali koje nisu želele da uđu u medicinsku tranziciju (rodno ne-konformirajuće osobe), kao i osobe koje su se „sa pozicije pogleda na svoj karakter“ više identifikovale sa polom drugačijim od onog namenjenog na rođenju i koje su želele da uđu u medicinsku tranziciju (transpolne osobe/transsexuals). Vojnik sa kojim je Hiršfeld radio i koji je izvršio samoubistvo je opisao rodno izražavanje kroz žensku odeću kao šansu da se „konačno oseti kao ljudsko biće, barem na kratko vreme.“ Hiršfeld je takođe prepoznavao da transrodne i rodno ne-konformirajuće osobe mogu biti različitih seksualnih orijentacija – nešto što i dan danas dosta ljudi ne razume u vezi sa trans osobama.

Hiršfeld je takođe bio inkluzivan prema osobama koje nisu osećale fiksaciju na konkretnu binarnu kategoriju roda – ono što bismo danas mogli svrstati pod ne-binarne, rodno fluidne ili arodne identitete. 

Koji god rod, rodni izražaj, rodni identitet ili koja god seksualnost da je bila u pitanju, Hiršfeldu je najbitnije bilo da se osoba ponaša „spontano i u skladu sa onim što joj dolazi prirodno, a ne protiv toga“.

Ovo je neosporivo bila vrlo napredna praksa za to vreme, a mogli bismo reći da je i za današnje, 100 godina kasnije. Trenutni stav anti-trans pokreta je da je transrodnost trend – nešto novo i neprirodno. Međutim, istorija rodne varijantnosti poseže daleko koliko i sama pismenost. Hiršfeld, njegov partner Karl Gize (Karl Giese), kao i njihov prethodnik Ričard Fon Kraft-Ebing (Richard von Krafft-Ebing) su samo bili među prvima koji su krajem XIX i početkom XX veka homoseksualnost, transrodnost i rodnu varijantnost posmatrali kao prirodnu. Hiršfeldovo izučavanje istih se baziralo na razumevanju i empatiji, a ne na patologizaciji. I u slučaju transpolnih osoba (osobe koje su želele da budu pola drugačijeg od onog namenjenog na rođenju), Hiršfeld nije video razlog zašto medicina ne bi omogućila takvim osobama da žive život koji žele. Shodno tome, 6. jula 1919. godine, Hiršfeld je kupio vilu u Berlinu sa ciljem da je pretvori u Institut za seksologiju (Institut für Sexualwissenschaft), što je ubrzo postala prva klinika u istoriji koja je pružala rodno-afirmativnu negu transrodnim osobama, uključujući hormonsku terapiju i operacije prilagođavanja pola.

Institut za seksologiju nije bio obična klinika, nego je više poprimao oblik bezbednog skloništa za transrodne i kvir osobe u Berlinu, koji je često imao nedefinisanu liniju između profesionalnog prostora i intimnog prostora za život, upoznavanje i druženje. Jedan novinar je u to vreme odbio da prostor opiše kao naučni institut, zato što je prostor bio prepun nameštaja sličnog onom u običnim domovima, i bio je „prepun života.““3 Cilj instituta je bio da bude mesto za “istraživanje, učenje, zaceljenje i beg od opasnosti”, da bude prostor u kojem osoba može da se oseti “oslobođenom od fizičke bolesti, psihičke tegobe i društvene iscrpljenosti”.

Hiršfeld je nastojao da humanizuje svoje pacijente, zato što je tokom školovanja bio traumatizovan4 načinom na koji je u školi jednom prilikom profesor doveo homoseksualca kojeg su pred učenicima skinuli golog, verbalno ga zlostavljali i ponižavali.

Hiršfeld je, nasuprot tome, insistirao na seksualnoj edukaciji, razgovoru o krizi zdravlja, dostupnosti kontracepcije i informacija o bezbednoj upotrebi iste, kao i na daljem istraživanju i razumevanju seksualnih orijentacija i rodne varijantnosti. Neumorno je radio na ukidanju Člana 175 koji je kriminalizovao homoseksualnost, međutim iako nikada nije uspeo da ga ukine, uspeo je barem da legalizuje transrodnost. Njegovi pacijenti/kinje su donekle bili tolerisani od strane policije ukoliko bi imali „kartu transvestita“ – zakonsku dozvolu da se oblače, rodno izražavaju i žive kao rod drugačiji od onog namenjenog na rođenju. Institut je takođe obezbeđivao kancelarije za feminističke aktivistkinje koje su učestvovale u štampanju žurnala koji su nastojali da razbiju mitove o heteronormativnoj seksualnosti. Hiršfeld je tvrdio: „Ljubav je varijantna, koliko i samo ljudsko postojanje.“5

Hiršfeldov Institut za seksologiju je vremenom postao neverovatna biblioteka knjiga i spisa na temu seksualnosti skupljanih godinama i uključivao je takođe beleške o tranziciji osoba kojima je namenjen muški pol na rođenju, ali koje su se više identifikovale sa ženskim (MTF – male to female). Pored psihijatara koji su radili na institutu, takođe je angažovao Ludviga Levi-Lenca (Ludwig Levy-Lenz) koji je bio ginekolog. Zajedno, sa hirurgom Ervinom Gorbandom (Erwin Gohrbandt), izveli su prvu operaciju prilagođavanja pola koju su nazvali ’’Genitalumwandlung’’ (transformacija genitalija), koja se sastojala iz tri dela: orhiektomije (odstranjivanja testisa), penektomije (odstranjivanja penisa) i vaginoplastike (konstrukcije vagine). Institut je u tom momentu izvodio operacije samo na trans ženama. FTM (female to male) operacija faloplastike je postala deo prakse tek 40-ih godina.6 Trans ženama je takođe bila davana hormonska terapija estrogenom, koja bi ublažila njihove konture lica i omogućila prirodni rast tkiva dojke.

Njihova istraživanja i detaljna dokumentacija istih, su privukla pažnju širom sveta. Međutim, zakonska prava za transrodne osobe nisu bila automatski obezbeđena nakon toga. Nakon operacije, dosta trans žena i dalje nije moglo da nađe posao zbog diskriminacije niti da se izdržava, i kao rezultat toga, pet trans žena je postalo zaposleno na samom institutu. Na taj način, Hiršfeld se trudio da obezbedi bezbedan prostor za transrodne osobe koje su u spoljnjem svetu i dalje bile diskriminisane, štiteći ih od zakona koji su ih antagonizovali.

Činjenica da je na početku XX veka postojao institut koji je do te mere prepoznavao varijantnost roda i seksualnosti i pružao podršku kvir osobama, zvuči i dan danas neverovatno. Jedan takav institut je imao potencijala da bude temelj za građenje svetle budućnosti, međutim, ubrzo nakon što je institut proslavio prvu (i jedinu) deceniju svog postojanja, nacisti su polako počeli da se uzdižu na vlast. Do 1932. godine su postali najpopularnija politička partija u Nemačkoj, jašući na nacionalizmu i daljem širenju mržnje prema migrantima, osobama sa invaliditetom i „seksualno devijantnim osobama“ (LGBTIQ populacije) prema kojima je velika količina ljudi već uveliko gajila netrpeljivost. Oslabljena ekonomskom krizom i gubitkom većinske podrške, Vajmarska Republika je doživela kolaps. Adolf Hitler je imenovan za kancelara 30. januara 1933. godine i krenuo je sa političkim ciljem istrebljenja „života koji nisu vredni življenja (Lebensunwertes Leben).“ U ovu kategoriju su spadali Jevreji, Romi, Poljaci, državljani Sovjetskog Saveza, homoseksualci i transrodne osobe.

Kada su nacisti došli u Institut za seksologiju sa namerom da ga unište, Magnus Hiršfeld je već bio pobegao iz države. Racija je upala na institut 6. maja 1933. godine i krenula da iznosti sve Hiršfeldove knjige, zapise i istraživanja na ulicu. U ogromnom plamenu je bila spaljena kamara od preko 20.000 knjiga, među kojima su bila retka istraživanja o homoseksualnosti, transrodnosti i seksualnom zdravlju. Spaljivanje Hiršfeldovih knjiga je bilo jedno od prvih javnih paljbi knjiga koje su nacisti sproveli za vreme Nacističke Nemačke. Nacistička omladina, student i vojnici koji su učestvovali u spaljivanju su navodno vikali i objavljivali da je Nemačka obavila „čišćenje prljave i poremećene istorije smeća prošlosti“. Kolekcija je bila nezamenljiva.

Levi-Lenc, koji je kao i Hiršfeld bio Jevrej, je takođe pobegao iz Nemačke. Međutim njihov saradnik Gorband, koji je učestvovao u operacijama prilagođavanja pola sa njima, se pridružio nacistima i ubrzo je postao medicinski šefovski konsultant na eksperimentima koje su nacisti vršili na zatvorenicima u koncentracionom logoru Dahau. Trans žena i trans aktivistkinja Lusi Salani (Lucy Salani), koja je doživela 98-u godinu i koja je preminula 22. marta 2023. godine, je bila zatočena u Dahau i za života je pričala o mučenju koje je tamo doživela i hororima kojima je posvedočila. Sam Hiršfeld je bio proglašen za državnog neprijatelja, ne samo zato što je pomagao transrodnim osobama, nego zato što je bio i Jevrej i homoseksualac – dva velika problema za naciste koji su klicali ideji o „arijskoj rasnoj superiornosti.“7

Nakon uništenja Instituta za seksologiju od strane nacista, Gize se pridružio Hiršfeldu i njegovom učeniku Li Šiu Tongu (Li Shiu Tong) u Parizu. Njih trojica su nastavili da žive zajedno, sanjajući o boljoj budućnosti u kojoj će moći ponovo da izgrade Institut za seksologiju, sve dok nacisti nisu okupirali i Pariz, kada su pobegli u Nicu. Hiršfeld je u bekstvu umro od moždanog udara 14. maja 1935. godine na svoj 67-i rođendan, Gize je oduzeo sebi život tri godine kasnije, a Tong je napustio svoje ambicije o otvaranju instituta za seksologiju u Hong Kongu, i nastojao da živi što je više moguće neopaženo u izbeglištvu.

Decenijama kasnije, njihove priče su ponovo isplivale na površinu u modernoj kulturi. Godine 2015., Institut za seksologiju se pominje u američkoj seriji „Transparent“, a jedna od Hiršfeldovih pacijentkinja, Lili Elbe je predstavljena kao protagonistkinja romana Dejvida Eberšofa (David Ebershoff) iz 2000. godine, pod nazivom „The Danish girl“, koji 15 godina kasnije biva ekranizovan u istoimenom filmu Toma Hupera (Tom Hooper). Međutim, Hiršfeldovo ime se ne pominje u romanu, a fotografije nacista koji spaljuju knjige sa Instituta za seksologiju, se često koriste u prisećanju na žrtve Holokausta, ali kontekst fotografija često biva obrisan ili se o njemu ćuti.

Nacistički ideal arijske rase je baziran na beloj koži, heteroseksualnosti i cisrodnosti, predstavljajući maskulinitet belog cishet muškarca kao karakteristiku superiornosti. Oni, koji se u taj koncept nisu uklapali su smatrani razvratnim, nemoralnim i vrednim isključivo istrebljenja. Ono što su Nacisti prvobitno predstavili kao neophodnost da „zaštitimo naše žene i decu od ovih opasnih manjina“ je pod Hitlerom postalo mašina za sprovođenje genocida.

Nažalost, budućnost ne garantuje uvek napredak, a istorija rada Magnusa Hiršfelda i Instituta za seksualnost zvuči kao upozorenje za sadašnjost. U sadašnjosti, uprkos instrukcijama brojnih asocijacija medicinskih profesionalaca koji ukazuju na efikasnost rodno-afirmativne nege u praksi, desničari i fašisti u Sjedinjenim Američkim Državama zdravlje trans osoba (pogotovo trans dece) koriste kao strategiju distrakcije od sve više rastućeg problema ubistava dece od strane terorističkih napada u školama, koji da bi bili sprečeni u budućnosti, moraju sa sobom da nose zabranu neovlašćenog nošenja vatrenog oružja – praksa kojoj se desničari i fašisti strogo protive. U SAD su početkom ove godine predstavljene 492 izmene zakona8 u 47 različitih država (32 prihvaćenih, 417 u pregovorima i 43 odbačenih) koji ciljaju da zabrane rodno-afirmativnu negu za trans osobe (pogotovo trans decu), da isključe trans osobe iz javnog života i da oduzmu trans decu od roditelja koji im dozvoljavaju da žive kao rod sa kojim se identifikuju.

Čitajući o radu Magnusa Hiršfelda i istoriji Instituta za seksologiju, i edukujući se o praksama normalizacije homoseksualnosti, transrodnosti i rodne varijantnosti koje su pokušali da uspostave u nadi da će promeniti društvo na bolje, nemoguće je ne zapitati se „šta bi bilo kad bi bilo“. Nemoguće je ne zamišljati sadašnjost koju bismo mogli imati u 2023. godini da spaljivanjem Hiršfeldovih istraživanja nismo izgubili znanje koje su te knjige sa sobom nosile. Ipak, znanje o pionirima trans pokreta pre više od 100 godina u meni budi osećaj ponosa i prkosne želje za borbom i pružanjem otpora fašizmu. Kako se susrećemo sa novim načinima na koji (sada već neo)nacizam uči da bude fleksibilan, nadam se da ćemo pronaći snagu u znanju o antifašističkoj borbi, koje smo uspeli da sačuvamo i nakon spaljivanja istorijskih dokumenata koji su o toj istoriji svedočili. Znanje o istoriji, koju su nacisti toliko očajnički pokušavali da unište, plašeći se nje i potencijala koje može da ima za naše oslobođenje od fašizma.

REFERENCE

  1. Bauer, Heike. “Death, Suicide, and Modern Homosexual Culture.” In The Hirschfeld Archives: Violence, Death, and Modern Queer Culture, 37–56. Temple University Press, 2017. http://www.jstor.org/stable/j.ctt1wf4dmd.6
  2. Bauer, Heike. “Death, Suicide, and Modern Homosexual Culture.” In The Hirschfeld Archives: Violence, Death, and Modern Queer Culture, 37–56. Temple University Press, 2017. http://www.jstor.org/stable/j.ctt1wf4dmd.6
  3. Wolff, Charlotte. Magnus Hirschfeld: A Portrait of a Pioneer in Sexology. Quartet Books, 1986.
  4. Tatchell, Peter. “This week in history: Sex scientist Magnus Hirschfeld.” People’s World, May 14, 2018. https://www.peoplesworld.org/article/this-week-in-history-sex-scientist-magnus-hirschfeld/
  5. Heineman, Elizabeth.”The early 20th-century German trans-rights activist who transformed the world’s view of gender and sexuality”. The Conversation, November 9, 2018.
  6. Schillace, Brandy. “The Surprisingly Old Science of Living as Transgender.” Scientific American, March 18, 2020. https://blogs.scientificamerican.com/voices/the-surprisingly-old-science-of-living-as-transgender/
  7. https://sh.wikipedia.org/wiki/Arijska_rasa
  8. https://translegislation.com/

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: